Svi putovi vode u Dalmaciju

U našim se krajevima od davnina koristilo sušeno meso kao važna namirnica u prehrani . Često škrta zemlja i maćehinski uvjeti života u selima i vrletima Dalmatinske zagore, othranili su čvrste i stasite ljude. Da bi se živjelo i radilo, neophodna je bila ishrana koja će omogućiti cjelodnevni boravak na polju ili na moru. Generacije težaka i mornara odrasle su na sušenom mesu koje je nekad predstavljalo osnovu za preživljavanje, dok danas predstavlja vrhunske gastronomske delicije koje će zadovoljiti i najzahtjevnija nepca.

Kako je bilo još prije vremena koje pamte naš djed i baba? Prvi zapisi o sušenom mesu datiraju nekoliko desetaka stoljeća prije našeg doba. Priča počinje nekako ovako:

Sušeno meso, kao namirnica, ulazi u jelovnike diljem Europe još prije nekoliko tisuća godina. O tome svjedoči i prvi pisani trag koji potječe iz 2. stoljeća prije Krista, kada je poznati rimski vojskovođa Marko Porcije Katon Stariji (234. — 149. godine pr. Kr.) napisao prvi detaljni dokument o konzerviranju mesa. Katon je naveo da se soljenjem svježega svinjskog buta, u koji se umasira maslinovo ulje, a zatim sušenjem na svježem zraku i zrenjem dobiva vrlo cijenjena delikatesa koja se konzumira kako u vojsci tako i na svečanim proslavama u carskom Rimu.

Poznato je i u povijesti zabilježeno kako nakon pobjede nad Rimljanima kraj Trebije (218. godine pr. Kr.) Hanibal uzlazi u Parmu i otima od stanovnika usoljeno svinjsko meso Čiji okus hvali. Pršut kao ukusnu deliciju, kao i tehnike soljenja,sušenja i Čuvanja, hvale i spominju poznati povjesničar Marko Terencije Varon (116. —127. godine pr. Kr.) te geograf Strabon (64./63. godine pr. Kr. — 24. godine po. Kr.), a obojica potvrđuju da je pršut ukusna namirnica, koja se zbog specifičnosti klime proizvodi isključivo na području grada Parme, u kojoj uživaju svi u Rimskom Carstvu, od careva, vojskovođa, senatora do sluga i običnog puka.

Suhim mesom ponajviše su se koristili rimski vojnici koji su šireći Rimsko Carstvo na područje današnjih mediteranskih zemalja, prelazili velike udaljenosti. Tada im se ono pokazalo kao iznimno ukusna, korisna i nadasve praktična namirnica. Širenjem Rimskog Carstva, suhomesnate delicije stižu i na područje tadašnje Ilirije, današnje Dalmacije, te ulaze u jelovnike ilirskih plemena. Oni ih odmah prihvaćaju uviđajući i velike pogodnosti klimatskih uvjeta za uzgoj svinja i sušenje svinjskog mesa. Rimski carevi na svojim povijesno poznatim zabavama. Častili su se suhomesnatim delikatesama u slanim i slatko-slanim kombinacijama te prvi put za svoje osobne, ali i potrebe svoje vojske, uveli organiziranu proizvodnju. Dolaskom Slavena na područje današnje Dalmacije, ovi proizvodi postaju svakodnevna namirnica.

Tradicija proizvodnje mesa u našoj kompaniji duga je 60 godina, od lokalne mesnice u Zagori izrasli smo u jednu od vodećih industrija u Republici Hrvatskoj. U tih 60 godina tradicije zadržali smo izvornost naših proizvoda koji se pripremaju u skladu s izvornom recepturom.  Bura, sol i dim uz puno pažnje i ljubavi tajna okusa naših proizvoda.

Ovako smo mi živjeli i jeli u obitelji Pivac iz generacije u generaciju. Željeli bih smo znati i vašu priču o odrastanju i hrani koja vas je pratila kroz djetinjstvo.  Možete li se sjetiti nekih jela iz djetinjstva koje ste jeli kod baka, a danas su pomalo ili do kraja zaboravljena? Pišite nam, podsjetimo se skupa prijašnjih vremena i ostavimo tako pisani trag za generacije koje dolaze.

Želite li saznati više o tehnologiji proizvodnje sušenog mesa u suvremenim mesnim industrijama koje koriste tradicionalnu recepturu, ostavite pitanje u komentaru ili na našim računima na Twitteru ili Facebooku.

Ovaj tekst dio je naše kuharice S bure na pijat. Ostale tekstove i recepte iz kuharice možete pogledati ovdje.

Komentirajte